Posle 26 godina tišine – da li pravda konačno kuca na vrata ili je istina ponovo na ispitu?

Posle više od dve decenije ćutanja, spekulacija, svedočenja i medijskih istupa, pokretanje zvanične istrage o ubistvu bogoslova Milića Blažanovića, otvara pitanje koje nadilazi jedan slučaj: da li je ovo početak razotkrivanja istine ili još jedan pokušaj da se kontrolom procesa upravlja ishodom?

Piše: Bojan Jovanović

U središtu ovog slučaja nalaze se izuzetno teške optužbe: da je kao maloletnik bio izložen seksualnom zlostavljanju i da je potom smrtno stradao u manastiru Srpske pravoslavne crkve. Dolazi će potvrdi kroz institucije, zločin koji prevazilazi pojedinačnu odgovornost i otvariti pitanje mogućeg sistemskog zataškavanja.

Težina optužbi koje prate ovaj slučaj ne može se umanjiti. Govori se o zlostavljanju maloletnika, o sistemskom zataškavanju i o instituciji koja je, umesto utočišta, za neke postala mesto straha.

Dokazi će pokazati, da više nije reč o izolovanom incidentu, već o ozbiljnom moralnom i institucionalnom posrnuću.

Godinama su se pojavljivali tekstovi, izjave i indicije koje su ukazivale na ovaj slučaj, ali bez konkretne reakcije nadležnih.

Upravo zato, današnja istraga pokrenuta od nadležnog tužilaštva BiH nosi ogroman teret očekivanja. Javnost ima pravo da zna: zašto se čekalo toliko dugo, ko je ćutao i ko je štitio koga?

Istovremeno, oprez je neophodan. U društvu koje ima duboko ukorenjeno nepoverenje prema institucijama, svaka istraga mora biti vođena transparentno, profesionalno i bez političkog ili ideološkog uticaja. U suprotnom, rizikujemo da istina ponovo ostane zakopana ispod slojeva manipulacije.

Ovo nije trenutak za osvetu, već za odgovornost. Nije trenutak za generalizacije, već za utvrđivanje činjenica. Ako postoje krivci – moraju odgovarati. Ako postoje strukture koje su zataškavale – moraju biti razotkrivene. I ako postoji sistem koji je omogućio da pravda kasni 26 godina – mora biti promenjen.

Jer pravda koja kasni ne sme biti pravda koja izostaje.

Sada, više nego ikada, sve oči su uprte u institucije. Ovo je test ne samo za pravosuđe, već i za društvo u celini: da li smo spremni da se suočimo sa istinom, kakva god ona bila.

PREPORUČENI ČLANCI:

Sećanje na oca Lazara Kršića – glas savesti iz Manastir Tavna

Redakcija

Zelena sitna buranija

Redakcija

KO UDARA TAKO POZNO – EPSTAJN OTVORI – A ŠTO NE KAŽEŠ: UĐI?

Redakcija