Imam neodoljivu želju da vam u kočijaškom maniru objasnim šta mislim o ovoj državi, o političkim akterima te o vama kao individuama ali i pripadnicima jedne nacionalne skupine, no evo upristojiću se te ću vas krajnje staloženo pitati, znate li ko je Aleksandar Knjeginjić ili recimo Damir Došen?
Piše: Kemija Hodžić
Ne znate? Jasno da ne znate, što biste znali, vas se to i ne tiče!?
Aleksandar Knjeginjić je ratni zločinac koji je u martu 1994. godine, zajedno sa trojicom lica srpske nacionalnosti, vođen čistom zlobom, fašističkim ideologijama i željom da odstrani „kancerogeno tkivo“ u Prijedoru, učestvovao u ubistvu starijeg i nemoćnog bračnog para bošnjačke nacionalnosti.
Ali u ovoj situaciji zaista nije dovoljno navesti samo ovu informaciju, pa ću vam evo, vođena patološkom željom da razvijem vašu empatiju i izazovem bilo kakvu reakciju, predočiti i pokoji detalj iz presude. Naime, ratni zločinac je te noći zajedno sa trojicom drugih ratnih zločinaca šenlučio pa su bez ikakvog povoda odlučili da razvale vrata „starih i nemoćnih ljudi“ a potom su iz, vatrenog oružja ispalili više hitaca u oštećene. Ratni zločinac se žalio na prvostepenu presudu, zbog između ostalog, i činjenice da Sud nije utvrdio da je baš on pucao u pravcu oštećenih. Ipak, Vrhovni sud Republike Srpske je rekao ovako: „Jasno je da za realizaciju cilja, odnosno ubistva oštećenih nije ni bilo nužno da svi pucaju istovremeno. Nenaoružane oštećene mogao je lišiti života bilo ko od njih trojice koja su ušla u kuću, a čega su svi oni i bili svjesni, jer su imali apsolutnu dominaciju u utvrđenim okolnostima nad ovim bespomoćnim licima, kako je to pravilno utvrdio prvostepeni sud“. Dakle, ukratko, ratni zločinac koji je ubio i nije se pokajao.
Damir Došen je bio vođa smjene od otprilike šest do 12 ljudi u logoru Keraterm od 3. jula do početka augusta 1992. godine. Znao je za mučenja logoraša a i sam je učestvovao u njima. Recimo 23. jula 1992. godine 200 logoraša (znate to su živa bića, neki od njih su još uvijek živi, imaju porodice i sjećaju se ovoga) je izvedeno napolje i prisiljeno da leži na travi – satima su ležali na užarenom suncu dok je Došen sjedio na stolici u blizini te sve sa puškom prijetio da se ne smiju pomjeriti. Ratni zločinac je pred MKSJ osuđen na pet godina zatvora jer se iskreno pokajao: „Kriv sam što sam pristao da budem u Keratermu. Kriv sam zato što im više nisam pomagao. Zbog toga sam kriv pred Bogom, pred tim ljudima i pred vama, časni Sude“.
Danas su i jedan i drugi, iako ratni zločinci, slobodni građani države Bosne i Hercegovine koja im je omogućila da pišu peticije i uživaju slobodu govora koja im također omogućava da javno razapinju žrtve, pretvarajući ih ponovo u mete. Prvi ratni zločinac je naime pokrenuo peticiju „Stop Bijelim trakama“ u kojoj između ostalog navodi da organizatori i učesnici tog „šenlučenja“ po gradskim ulicama sipaju blato po srpskom narodu te poziva taj isti narod da potpiše peticiju kojom će se dokazati da oni nisu ubice, nego oni koji su započeli krvavi pir 1992. godine?
Dakle, Aleksandar Knjeginjić, osuđen za ratne zločine poziva građane da potpišu peticiju kako bi zabranili održavanje Dana bijelih traka? Šta je slijedeće? Zabrana javnih istupa Bošnjaka u Prijedoru? DA! Upravo to! Nakon što je stigla pokoja reakcija, Aleksandar Knjeginjić je na svom Facebook profilu, započeo sa razapinjanjem žrtava. Zaboga, kako su se samo usudili da progovore i iznose „laži“ o tako čestitom čovjeku? A dakako, podršku je dobio od citiram: „još jednog ratnog zločinca“, Damira Došena (valjda Došen smatra da nije ratni zločinac iako je krivicu priznao, otkud znam).
Ali u svemu ovome, znate šta je pravi problem? Što Tužilaštvo Bosne i Hercegovine čeka pisanu molbu da procesuira Aleksandra Knjeginjića koji je u peticiji jasno tražio od građana da mu pomognu da „odstrani kancerogeno tkvio“. Što će Tužilaštvo do kraja sedmice dobiti na desetine krivičnih prijava protiv Knjeginjića i onda ćemo čekati mjesecima da se nešto dogodi. Što Tužilaštvo nije čulo za „službenu dužnost“. Što nijedan, ali doslovno nijedan političar, plaćen novcem poreskih obveznika nije podnio krivičnu prijavu i nije jasno i glasno osudio ovaj čin, pozvao druge političare da reaguju, pozvao OHR, Tužilaštvo, nekoga, Trampa, otkud znam da reaguje! Što vi, bošnjačka javnost se ubiste komentarišući odnose na Bliskom istoku jer ste jelte mnogo pametni i empatični ali vas Knjeginjić i slični njemu apsolutno ne zanimaju. Znate, postoji nešto što se zove „pritisak javnosti“, nekada, u nekom parelelnom univerzumu, gdje je javnost dovoljno glasna i jasna, i institucije počnu djelovati, jer djeluje kao da javnost od njih traži odgovore – Bogami, s vama takvima, nikad ovdje niko prstom neće mrdnuti.
Ne znam ni što sam vam ovo sve istrućala, ali nema veze, meni je lakše…
